
Da li se prelom vilice može lečiti u ambulantnim uslovima?
Prelom vilice predstavlja povredu nastalu sticajem različitih nepredviđenih okolnosti. Saobraćajne nesreće, akcidenti na gradilištima i padovi sa velike visine najčešći su uzrok preloma vilice. Fraktura različitih kostiju maksilofacijalne regije – gornje i donje vilice, nosa, jagodica i čeone kosti – česta je posledica i fizičkih obračuna.
Ostali uzroci ozleda maksilofacijalne regije
Ozbiljne traume mekih i tvrdih tkiva lica mogu nastati i pri uobičajenim, svakodnevnim aktivnostima. Nemarnost pri podizanju tegova u teretani ili neopreznost prilikom naglog kočenja autobusa mogu koštati zdravlja. Pod uticajem sile inercije i usled jačine udarca, često stradaju i druge kosti i meka tkiva lica, poglavine i vrata. Zbog toga bi trebalo biti veoma oprezan i poštovati sve mere predostrožnosti pri sportskim treninzima i tokom učestvovanja u saobraćaju.
Povrede vilice i zuba su uobičajene kod dece, pogotovo one koja se bave borilačkim sportovima – boksom, kik-boksom, karateom i drugim.
Čak i grupni sportovi, za koje je karakterističan direktan kontakt uz upotrebu sile (hokej, ragbi i dr.), mogu biti poligon za zadobijanje povreda vilica.

Photo by Musa Ortaç from Pexels
Nažalost, statistike beleže i ozbiljne povrede maksilofacijalne regije koje su posledica porodičnog ili vršnjačkog nasilja. Žrtve agresije često trpe i druge fizičke povrede, te obično zahtevaju urgentno zbrinjavanje.
Kako izgleda prelom vilice?
Prelom viličnih kostiju je jedna od najznačajnijih i najproblematičnijih povreda koštanog tkiva lica, koja implicira hitnost.
U zavisnosti od tipa akcidenta, ova ozleda može obuhvatati jednu ili obe vilice. Prelom kostiju vilice se obično javlja kao dvostruk, trostruk ili višestruk. To znači da obim i vrsta dislokacije koštanih fragmenata mandibule, odnosno maksile, određuju tip i trajanje intervencije.
Osim kao traumatično i izuzetno bolno iskustvo, fraktura gornje i(li) donje vilice za posledicu ima njihovu trenutnu disfunkcionalnost. Budući da je pomeranje donje vilice onemogućeno, pacijent, ukoliko je svestan, nije u mogućnosti da govori, žvaće i uobičajeno se hrani.
Znaci i simptomi frakture maksile
Sigurni pokazatelji preloma gornje vilice su krvarenje iz usta i nosa, kao i jak bol pri pokušaju zatvaranja usta. Takođe, to može biti i malokluzija (poremećaj normalne okluzije – zagrižaja), ali i poremećaj srednjeg dela lica u vidu izduženja ili poravnanja, nastalog usled pomeranja odvojene vilice nadole ili ka unutra.
Pročitajte još i: Koliko složen može biti prelom gornje vilice?
Da li je prelom vilice izolovana povreda u odnosu na druge organe?
Prelom vilice je često udružen i sa nizom drugih telesnih i(li) neuroloških oštećenja. Prilikom nesreće, ponekad dolazi do povrede i ostalih delova glave i vrata. Nervni centri i drugi organi mogu pretrpeti teške posledice, koje mogu izazvati komatozna i druga ozbiljna stanja.
Nesumnjivo je da pacijent i njegova porodica tada prolaze kroz jedan veoma naporan i izazovan period lečenja. Ishod terapije i oporavak ponekad su vrlo neizvesni, a time i izvesno zabrinjavajući.
Ambulantna terapija slomljene vilice
Hitno zbrinjavanje slomljene vilice obuhvata najpre specijalistički pregled maksilofacijalnog hirurga i uzimanje anamneze, odnosno izveštaja o uzroku povrede. Zatim sledi izrada radiografskog snimka i neophodne laboratorijske analize. Po uspostavljanju kliničke dijagnoze, određuje se najefikasnija terapija frakturisane vilice i pristupa se izvođenju zahvata.
Načini lečenja frakturisane vilice
U zavisnosti od linije preloma, odnosno njegove složenosti, terapija slomljene vilice može biti:
- konzervativna;
- hirurška.
Prvi tip intervencije podrazumeva postavljanje imobilizacione šine i gumica. U ambulantnim uslovima može se sprovoditi i povezivanje gornje i donje vilice specijalnom žicom. Da li će kod pacijenta biti primenjen upravo ovaj terapijski metod zavisi i od drugih faktora osim kompleksnosti preloma – od njegovih godina i opšteg zdravstvenog stanja.
Drugom, hirurškom metodom vrši se spajanje koštanih fragmenata titanijumskim mini-pločama uz pomoć zavrtanja. Ova operativna tehnika se naziva još i rigidnom fiksacijom preloma budući da ne iziskuje vezanost vilica jedne za drugu tokom vremena zarastanja. Na taj način se, za relativno kratak vremenski period, vilicama vraća funkcionalnost.
Poznato je da je titanijum nealergijski, biokompatibilan materijal. Njegova svojstva omogućavaju apsolutno prihvatanje kopulativnih ploča od strane organizma, isto kao u slučaju ugradnje titanijumskog zubnog implanta.
Prelom vilice i potencijalne komplikacije nakon njegovog zbrinjavanja
Maksilofacijalni hirurg će učiniti sve što je u njegovoj moći da povređenoj vilici vrati prvobitnu formu i funkcionalnost. On će najpre locirati frakturisane koštane fragmente, a potom ih vratiti u pređašnji položaj. Nakon toga se pristupa stimulaciji regeneracije koštanog tkiva u regiji preloma.
Po završetku intervencije, čini se sve kako bi se predupredile različite vrste postoperativnih komplikacija. Neke od njih su:
- osteomijelitis (teško bakterijsko zapaljenje kostiju);
- pseudoartroza (lažni zglob);
- traumatski sinusitis (zapaljenski proces sluznice paranazalnih šupljina);
- apsces;
- flegmona.
Pročitajte još i: Frontalni i maksilarni sinusi – Oboljenja i hirurgija
Važno je pomenuti da, usled kompresije ili povrede alveolarnog nerva, može doći do utrnulosti vilice – postoperativnog simptoma koji zna biti prilično zabrinjavajuć za pacijente. Srećom, ova komplikacija je prolaznog karaktera i pacijenti nakon izvesnog vremena ne osećaju pomenutu tegobu.
Da li su posle operacije preloma vilice neophodne estetske hirurške intervencije?
Koštane povrede maksilofacijalne regije ponekad zaista mogu biti tolike da je posle srastanja kostiju neophodno izvesti određenu estetsku intervenciju. Asimetričnost vilica i posledični poremećaj zagrižaja potencijalne su kontraindikacije operativnog zbrinjavanja preloma. U tom slučaju, neophodno je ponovo posetiti maksilofacijalnog hirurga.
Pročitajte još i: Da li operacija vilice spada u domen maksilofacijalne hirurgije?
Uobičajene pojave tokom rekonvalescencije su takođe otok i ožiljak. Otok je svakako prolaznog karaktera, dok ožiljak s vremenom postaje manje primetan.
Međutim, ukoliko pacijent želi da operisanu regiju ipak učini estetski prihvatljivijom, u ordinaciji Beograd–Centar može zakazati zahvat iz oblasti estetske hirurgije lica. Jer, samo ostvarenjem funkcionalnog i estetskog principa pacijent može biti u potpunosti zadovoljan.
Pingback: Koliko opasan može biti prelom gornje vilice? || Beograd-Centar
25/01/2021 at 09:39Pingback: Frontalni i maksilarni sinusi – Oboljenja i hirurgija || Beograd-Centar
27/04/2021 at 08:21Pingback: Opekotine na licu i GoDerm koncept lečenja || Ordinacija Beograd-Centar
01/06/2021 at 09:30Pingback: Hirurško povećanje usana daje najbolje rezultate || Beograd-Centar
01/06/2021 at 11:09Pingback: Prelom donje vilice – Na koji način se leči? || Beograd-Centar
02/06/2021 at 12:10Pingback: Impaktirani umnjaci – Moram li na operaciju? || Beograd-Centar
09/09/2021 at 19:30Pingback: Operacija ušiju – Otoplastikom do savršenih ušnih školjki || Beograd-Centar
08/10/2021 at 10:56Pingback: Plastična hirurgija – Značajan doprinos estetici lica || Beograd-Centar
24/11/2021 at 10:01Pingback: Fraktura zuba – Da li je teško sanirati polomljeni zub? || Beograd-Centar
18/01/2022 at 15:07Pingback: Prelom orbite (očne duplje) || Specijalistička ordinacija Beograd-Centar
15/03/2022 at 11:04