Maksilofacijalna hirurgija je zdravstvena delatnost koja sintetiše znanja i metode iz medicine i stomatologije, primenjene na anatomsku regiju glave i vrata.
Složeni termin maksilofacijalna vodi poreklo od dve reči: lat. maxilla, vilica / vilice i facies, lice. U nekim delovima sveta, koristi se termin kranio-maksilofacijalna hirurgija budući da u ovu delatnost spadaju i operacije poglavine i svoda lobanje (lat. cranium).
Na području SAD-a, Južne Amerike i u mnogim delovima Azije, ova delatnost se naziva oralna i maksilofacijalna hirurgija, čime se implicira da i operacije usne duplje i zuba pripadaju ovoj hirurškoj grani.
Na ovim prostorima, u domen maksilofacijalne hirurgije spadaju sledeće discipline:
Korekcija prirodnih i stečenih deformacija – Šta sve obuhvata maksilofacijalna hirurgija?
Ljudi sa urođenim ili stečenim deformitetima vilica rešenje pronalaze u ortognatskoj hirurgiji, odnosno korektivnoj viličnoj hirurgiji. Zahvati iz domena ove hirurške oblasti izvode se radi ispravljanja i nadomešćivanja funkcionalnih i estetskih nedostataka vilica i kostiju lica.
Mnogi se rađaju sa previše isturenom donjom vilicom (prognatizam) ili pak sa nedovoljno razvijenom (retrognatizam). Kod pacijenata sa ovim deformacijama, izvode se operativni zahvati sa ciljem uspostavljanja harmoničnog odnosa svih facijalnih delova.
Deformiteti lica mogu biti i posledica traume: ozlede u sportu, saobraćajnog udesa, udarca tupim predmetom ili velikog pada. Povrede na radu takođe mogu obuhvatiti regiju lica i biti uzrok značajnih anomalija u horizontalnoj i vertikalnoj ravni lica.
Koje su ozlede maksilofacijalne regije?
Povrede maksilofacijalne oblasti su raznolike i obuhvataju:
Osim vilica i zuba, mogu biti povređeni nos, brada, jagodične kosti i kosti čeone regije i takođe zahtevati hiruršku intervenciju.