Korekcija nosa (rinoplastika) predstavlja jednu od najčešćih intervencija u okviru estetske (plastične) hirurgije lica. To je postupak kojim se poboljšava funkcionalnost i forma nazalne regije.
Korekcija nosa – Estetski i funkcionalni aspekt
U slučajevima kada korekcija nosa ima funkcionalni karakter, koriguju se smetnje u disanju uzrokovane devijacijom nosne pregrade ili smetnje nastale kao posledica povrede.
Estetski efekat ove intervencije se ogleda u:
Preoperativne pripreme za korekciju nosa
Korekcija nosa se ne preporučuje pre 16. godine (kod devojčica), odnosno pre 18 (kod dečaka), kada strukture lica završavaju svoj rast.
Gornji starosni limit za korekciju nosa nije određen. To znači da je rinoplastiku moguće vršiti u bilo kom kasnijem životnom razdoblju. Korekcija povijenog vrha nosa kod starijih pacijenata ima efekat podmlađivanja, zbog kojeg se i odlučuju na operaciju.
Mora se razumeti da promena treba da zadovolji pacijenta, a ne njegove roditelje i okolinu. Pri tome treba obratiti pažnju i na razloge koji pacijenta motivišu za intervenciju, vodeći računa o psihosocijalnim smetnjama.
Provera opšteg zdravstvenog stanja i osnovnih laboratorijskih analiza obavezna je za sve pacijente.
Korekcija nosa – Operativni tok
Korekcija nosa se najčešće izvodi u analgosedaciji ili opštoj anesteziji i obično traje od jednog do dva sata.
Prilikom ove hirurške intervencije, unutar nozdrva se povlače rezovi kako bi se izbegli spoljašnji ožiljci. Koža se nakon toga odiže od koštanog i hrskavičavog skeleta, na kom se vrši redukcija.
Putem ove, zatvorene metode, menjaju se oblik i pozicija hrskavice i nazalnih kostiju.
U slučaju da je potrebno izvršiti augmentaciju (povećanje) nosa, koristi se hrskavica nosne pregrade ili ušne školjke.
Za uvećanje nosne kosti, ponekad se upotrebljava i deo rebra kao autogeni transplant.
Postoperativni period
Posle korekcije nosa, pacijent se zadržava na klinici jedan dan. Leži sa blagim uzglavljem i hladnim oblozima preko očiju kako bi se smanjio očekivani blagi otok. Otok može biti izraženiji ako je izvršeno i lomljenje nosnih kostiju.
Tamponi iz nosnih hodnika se vade prvog dana kako bi se olakšalo disanje, osim u slučaju ispravljanja nosne pregrade, kada ostaju pet do sedam dana. Bolovi su minimalni i lako se kontrolišu lekovima.
Nos je učvršćen flasterima i gipsanom maskom, koji se skidaju sedmog dana. Ako je potrebno, konci se skidaju petog dana, a podlivi sa lica nestaju postepeno petog dana.
Ozbiljnije komplikacije, poput krvarenja ili infekcija, retke su.
Povratak na posao se može očekivati posle dve nedelje. Ne preporučuje se dugotrajno izlaganje suncu u periodu od mesec dana.
Definitivni rezultati se procenjuju tek posle godinu dana.