Tumori kože lica i poglavine predstavljaju abnormalne promene u strukturi dermisa budući da je koža organ koji je najviše izložen spoljašnjim uticajima.
Osim ultravioletnog zračenja, na kožu negativno mogu uticati i razne hemijske supstance, kao i genetski poremećaji, odnosno predispozicije.
Rano dermoskopsko dijagnostikovanje pigmentnih lezija epidermisa od izuzetne je važnosti za uspešno lečenje malignih oboljenja. Ukoliko postoje indikacije, maksilofacijalna i estetska (plastična) hirurgija se smatraju nezamenljivim u hirurgiji tumora kože.

Tipovi promena na koži lica i poglavine
Neke promene se smatraju benignim, odnosno dobroćudnim, dok se neke svrstavaju u maligne ili zloćudne. U medijalnu kategoriju spadaju prekanceroze.
Benigne promene
U benigne (dobroćudne) tumore spadaju:
Mladež postaje suspektan na maligno oboljenje ukoliko postane asimetričan, dobije nepravilne ili nazubljene ivice, odnosno delimično ili potpuno promeni boju. Specijalistički pregled zahteva svakako krvarenje mladeža, izdignuće nekog njegovog dela ili dijagonala duža od 6 mm.
Prekanceroze
Prekanceroze ili premaligni tumori su dermalne lezije, koje se, usled metaboličkih promena organizma, mogu razviti u karcinom.
Vrste zloćudnih tumora kože lica
Maligni tumor nastaje neoplastičnom transformacijom tkiva i ćelija. Ovaj višestepeni proces dovodi do biohemijskih i morfoloških promena ćelije. Na taj način dolazi do nekontrolisane deobe ćelije i pojave kancera. Za razliku od benignih promena, maligni tumori imaju tendenciju širenja na okolna tkiva, odnosno sklonost ka metastazi.
Kancerogena tkiva se međusobno razlikuju prema invanzivnosti, rapidnosti rasta malignih ćelija, kao i prema brzini širenja metastaza. Stoga se maligni tumori kože lica svrstavaju u tri grupe:
Melanom je najagresivnija i najopasnija vrsta tumora kože. Zbog izuzetno velikog metastatskog potencijala i recidivantnosti, melanom uzrokuje najveći procenat smrtnosti. Nakon probijanja granične dermalne membrane i prodora u dublje strukture tkiva, on se veoma brzo širi i zahvata okolno tkivo.
Faktori rizika za pojavu melanona su mladeži, dugotrajno izlaganje ultraljubičastom zračenju, bela put, hormoni, hemijski činioci i genetska predodređenost.
Bazocelularni karcinom kože se javlja na licu ili šakama, odnosno na delovima tela koji su najviše izloženi sunčevom zračenju. Može biti ispupčen ili pljosnat, da se ljuspa ili svrbi. Širi se u širinu i u dubinu, te dovodi do oštećenja okolnih tkiva. U tom slučaju, dugo lečenje je neizbežno.
Planocelularni karcinom se može pojaviti na bilo kom delu kože lica, a najčešće je to na očima, čelu ili nosu. Javlja se u formi okruglaste rane, malih dimenzija i prekrivene krastom. Može se manifestovati i kao reljefasta izbočina koja s vremenom prodire u hipodermis. Ova vrsta tumora pokazuje veću tendenciju ka razvoju maligniteta i recidivu u odnosu na bazocelularni karcinom. Zbog toga je neophodno njegovo hitno operativno zbrinjavanje.
U odnosu na melanome, bazocelularni i planocelularni tumori svakako sporije rastu i ređe metastaziraju. Njihova najčešća posledica su upadljivi ožiljci na licu.
Tumori kože lica i poglavine – Operacija
Dermatoskopskim pregledom se najčešće detektuju kancerogene promene na koži (nevus je promenio boju i oblik, često svrbi ili krvari). Potom se pristupa njihovom hirurškom uklanjanju.
Operativni zahvat podrazumeva širok rez kako bi se predupredio potencijalni recidiv oboljenja. Nakon ekscizije, odnosno potpunog hirurškog odstranjenja melanoma, uzorak tkiva tumora po pravilu se šalje na patohistološki pregled.
U zavisnosti od histološke verifikacije, određuje se medikamentna terapija. Ona najčešće obuhvata hemioterapiju, odnosno lečenje citostaticima.
Tumori kože lica i poglavine – Estetske intervencije posle odstranjivanja
Po završetku hirurške intervencije, vrši se saniranje postoperativnog deformiteta tkiva. Primena različitih rekonstruktivnih plastično-hirurških metoda, kao i njihovi funkcionalni i estetski rezultati, zavise od lokalizacije i obima defekta.
Ukoliko je defekt manji, rekonstruktivni zahvat se može izvršiti prostim privlačenjem, odnosno direktnim ušivanjem ivica rane. U tom slučaju, ožiljak će biti minimalan i lako će se uklopiti u datu regiju lica.
Postoje pacijenti kod kojih je postoperativna deformacija kože veća i gde je nije moguće direktno zatvoriti. U takvim slučajevima, biće primenjena neka od sledećih rekonstruktivnih metoda: autotransplant ili režanj.
Autotransplant ili presađivanje epidermisa vrši se u slučajevima defekta kada nije izložena hrskavica, kao kod operacije nosa ili ušiju.
Rekonstrukcija uz upotrebu režnja (lokalnog ili udaljenog) indikovana je kod obimnijih gubitaka mekog tkiva, koji dovode do eksponiranosti vitalnih organa.